AMERIČKI ekonomist Richard Thaler, dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za doprinos u području bihevioralne ekonomije, postavio je veoma zanimljivo pitanje kolumnistu New York Timesa, Paulu Sullivanu, u razgovoru za Sullivanovu knjigu "The Thin Green Line: The Money Secrets of the Super Wealthy", a koje naglašava ono što mnogima nije jasno u vezi novca. "Koliko bi vas koštalo da popijete bocu vina koju ste kupili prije nekoliko godina za 50 dolara, a koja sad vrijedi 500 dolara?", pitao je Thaler. To pitanje ilustrira kako ljudi miješaju dva osnovna ekonomska pojma: nepovratne troškove i oportunitetne troškove. Nepovratni troškovi predstavljaju novac koji ste već potrošili. Više ga nemate i ništa ne možete napraviti da ga vratite. Morate ga otpisati. U ovom slučaju, to je 50 dolara koje ste morali potrošiti da kupite tu bocu vina. Oportunitetni troškovi predstavljaju cijenu izbora jedne "akcije" u odnosu na drugu - u ovom slučaju to označava odluku da popijete bocu vina umjesto da je prodate za 500 dolara ili je čak zadržite i prodate za još više u budućnosti. Točan odgovor je da bi vas odluka da popijete tu bocu vina koštala 500 dolara jer ste odlučili uživati u njoj umjesto prodati je. "Većina ljudi bi odgovorila da ih to ne košta ništa", rekao je Thaler Sullivanu. "Neki ljudi bi čak išli tako daleko da bi rekli da su na neki način zaradili što su popili tu bocu vina jer su je platili 'samo' 50 dolara. To je mentalna računica", zaključio je. "Vrlo je vjerojatno da bi mnogim ljudima koji bi odlučili popiti tu bocu vina bilo veoma teško izaći na večeru i platiti u restoranu tu istu bocu 500 dolara, iako je to upravo ono što su učinili odlukom da je popiju. Oni vole mislite da je to dobar 'deal' jer su prije nekoliko godina to vino platili 50 dolara", kaže Sullivan koji pokušava objasniti da ljudi ne razmišljaju racionalno kada je riječ o novcu te da kupuju previše, a štede premalo.

Istraživanje o tome kako trošak utječe na našu percepciju pokazuje da je cijena toliko važna našem razumijevanju vrijednosti da ponekad cijenimo skupe stvari kao superiornije ili učinkovitije, čak i ako su iste kvalitete kao jeftiniji izbor. Jedna studija Kalifornijskog tehnološkog instituta (Caltech) i znanstvenika Sveučilišta Stanford pokazala je da ljudi ne samo da cijene isto vino kao bolje ako im je rečeno da je skuplje nego i magnetska rezonanca pokazuje da su više uživali dok su ga pili dok su mislili da je skuplje, piše BBC Strogo povjerljivo Kako FBI oblikuje sliku o sebi kroz filmove Kako FBI oblikuje sliku o sebi kroz filmove FBI, logično, ima veliki interes prema filmovima koji se bave tematikom te državne agencije, te stoga ima i posebni odjel koji se bavi tim pitanjima i komunicira s Hollywoodom. Posljednjih godina, u težnji da poprave svoju sliku u javnosti, ali i kako bi kontrolirali što izlazi van, počeli su se aktivno javljati i nuditi informacije filmašima. Ima situacija kada su zabranili objavu nekih detalja. Buzzfeed piše o toj zanimljivoj temi.

Autor: Ljerka Bratonja Martinović Objavljeno: 30. rujan 2017. u 10:04 HZZO: Pri kontroli opravdanosti bolovanja zatvoreno 33 posto bolovanja Štimac: Nakon kontrole HZZO-a smanjuje se stopa bolovanja u KBC-u Rijeka Odnos prema radu i danas se često vodi krilaticom »ne možeš me tako malo platiti, koliko malo mogu raditi«. Ne postoji sustav nagrađivanja koji bi radnika motivirao da radi bolje, ističe sociolog Zlatko Miliša Unatoč pojačanim kontrolama bolovanja u zadnje dvije godine, stopa bolovanja i dalje raste. Najmanje je izostanaka s posla zbog bolesti u proteklom desetljeću zabilježeno u 2014. godini, sa stopom od 2,76, u 2015. godini stopa bolovanja je bila 3,03, a u prvih šest mjeseci ove godine dostigla je 3,36. Iako se u pohodima HZZO-ovih kontrolora u prosjeku zaključi svako četvrto bolovanje, njihov je broj u porastu, a dnevno je na bolovanju oko 50.000 radnika. Problem se, upozoravaju liječnici, uporno rješava na krivom mjestu jer nastaje na tržištu rada, a ne u njihovim ordinacijama. – Bez obzira na povećane kontrole, stopa bolovanja raste. To je dokaz da na stopu bolovanja ne utječemo mi, nego društvene okolnosti. Mi smo tu da pregledamo pacijenta, da liječimo, a ako nam kaže da ga bole leđa, da je nervozan i napet, naravno da ću mu vjerovati. Nisam detektiv niti policajac. Ne mogu znati govori li istinu, kao što ne mogu utjecati na to što pacijenti na bolovanju mjesecima čekaju na operaciju kralježnice – ilustrira Vikica Krolo, predsjednica KoHOM-a.

Seks nije više toliko "skup" kao nekad, u smislu vremena, truda i rizika, piše teksaški sociolog Mark Regnerus u svojoj novoj knjizi Cheap Sex. Smatra on kako današnje odnose definira seksualna ekonomija, teorija koja veze vidi kao tržište. Kontracepcija je učinila seks manje riskantnim, platforme za upoznavanje učinile su odnose dostupnijima, a ako to ne upali uvijek postoji pornografija. Ovo je "izazvalo veliko usporavanje razvoja predanih veza, pogotovo braka... Međuovisnost je izblijedjela, ostala je samo nezavisnost", Ljudi su slobodniji, ali i daleko ranjiviji nego što mnogi žele priznati, piše Regnerus, a današnji brak u Americi opisuje kao "elitni, individualistični, dobrovoljni sporazum orijentiran na konzumaciju". » The Atlantic

The term “happy” was traditionally synonymous with good fortune. It found its way into the English language around the 14th century, and it wasn’t something that people actively pursued. It was thought that you either stumbled onto it or you didn’t. It wasn’t until the 17th century that the word began its association with pleasure and contentment. Even the Greeks and the Romans who introduced us to Classical philosophy would have shrugged at the modern notion of happiness. To them, happiness was indeed the chief aim in life, but they had a very different definition of what the term actually meant. Rather than seeing it as an emotional state, their idea of a happy life was built on something more. It wasn’t an event. It was about a life lived in harmony with our own nature, including the acceptance of suffering and discomfort. If you ask the average person today what they want out of life, the majority will tell you that they want to be happy. If you dig deeper into what they mean, they’ll tell that they want to feel good and comfortable and be at ease. On the surface, that sounds innocent enough, but the reality is that this pursuit of happiness is actually the cause of much of our misery. The notion that pleasure and contentment are the solution to all of life’s problems, and that once you acquire these states you have everything you need, is misguided at best and dangerous at worst. There is more to life than happiness. Why Not Happiness?

"Današnje znanje nije ni informativno ni normativno, ono je u suštini instrumentalno." (Đ Šušnjić). Valja dodati - za sve ostalo, tu su zabavne aplikacije ili novci... A kad bolje razmislim, moglo bi se to nazvati i "instrumentalnim nihiliizmom" koijm dominira kult mladosti.

Slušanje vesele glazbe za vrijeme rada može potaknuti kreativnost i rješavanje problema, pokazalo je nizozemsko istraživanje. Posebno dobre rezultate imala je glazba Antonija Vivaldija, koja je kod ispitanika potaknula divergentno razmišljanje (nove ideje), no kod konvergentnog razmišljanja, odnosno rješavanja problema bolje djeluje tišina.

Molio bih vas da sada raščistimo jednu malo terminološku zbrku. Osim Židovi, na teritoriju Jugoslavije za taj se isti narod upotrebljavaju i nazivi Hebreji, Jevreji i Izraelci. Zašto je to tako? - U hebrejskom jeziku postoje tri imena za židovski narod. Jedno je Ivrii. Od toga dolazi hebrejski i Hebreji, Ebraioi na grčkom - i Jevreji. Drugo ime je Jehudi. To je po glavnoj provinciji Judeji, koja je opstala nakon propasti dijela Izraela i koja se suprotstavljala Rimljanima. Za Rimljane su Palestina i današnji Izrael bili Judeja. To su Judeorum, Jews na engleskom, Juden na njemačkom, Giudei na talijanskom i Židovi kod nas. To su oni koji su k nama došli iz zapadnih krajeva. Treće ime je Israeli. Trećem praocu, Jakovu, od kojeg su potekla sva židovska imena, Bog je - kaže se - "dao ime Israel". "To je zemlja Israelova", zemlja tog praoca. U svijetu postoje isto dva imena. Izraelci sebe nazivaju "Israeli", a u Americi će reći: "I am a Jew." Tako je prirodno bilo da su se u Hrvatskoj zvali Židovi jer su došli sa Zapada, a da su se u Makedoniji ili Beogradu zvali Jevreji. Turci su Židove zvali Čifuti, što je najnormalnija turska riječ. To nije nikakva pogrdna riječ. Ona dolazi od perzijskog Džuhud jer su Turci upoznali Židove preko Perzijanaca. U krajevima pod Turskom, sada se najednom ta imena počinju diferencirati. Kad hoćeš nekome reći pogrdno, kažeš: "Čifute", a kada ga uvažavaš, kažeš "Jevreju". Zato je ime Jevrej sačuvalo manje prizvuka pogrdnosti od svih drugih. Kada su Židovi ovdje, u Hrvatsku, počeli dolaziti - Židov je imalo pogrdan prizvuk. U petnaestom stoljeću, dva se čovjeka parniče u Zagrebu jer je jedan pljunuo na drugoga, a ovaj pljunuti kaže: "Što pljuješ na mene, nisam ja Židov!" U Austro-Ugarskoj se u devetnaestom stoljeću, u službenim nazivima, izbjegava riječ "jüdische", "židovski" jer ima pogrdan prizvuk, pa se općine zovu Izraelitske. Tako je i u predratnoj Jugoslaviji: Židovska općina u Zagrebu jako dugo se zove "Izraelitska", zatim "Jevrejska vjeroispovjedna" i, tek uoči rata, Židovska općina Zagreb. Međutim, ovdje već 1906. izlazi prvi put časopis Židovska smotra, a hrvatski Židovi tada sebe nazivaju Židovima. Ne stide se tog imena, a ako to netko upotrebljava s pogrdnim prizvukom, to je - smatraju - na njegovu štetu. Postoji i časopis Židov, i to hrvatski Židovi naročito konzekventno provode u Zagrebu. Uspijeva se dosta u javnost probiti stav da to nije ništa pogrdno nego je ime naroda. Ali ustaška i nacistička propaganda za vrijeme rata vraćaju se svim mogućim pogrdama vezanim za ime "Židov". Pajo Gregorić u onom dokumentu govori o Jevrejima, a i bataljon izbjeglica s Raba zove se Jevrejski bataljon. Ime Jevreji nije bilo sasvim nedirnuto pogrdama, ali ipak relativno najmanje. Poslije rata se, međutim, i kod nas mnogih javlja otpor: Židov je najnormalniji hrvatski izraz i zašto bih se ja tog imena svog naroda stidio? Sada hrvatski Židovi nastavljaju ono što su zagrebački i osječki Židovi počeli početkom stoljeća i nazivaju se Židovima. Ima tu i prkosa, a i solidarnosti s jezikom kojim se služimo. Vjerujem da ćemo i ime zagrebačke Jevrejske općine promijeniti u Židovska općina. Zadržalo se staro ime jer se tako i Savez zove. Razgovarao: Darko Zubčević (Studio, 1988.) http://www.index.hr/vijesti/clanak/kako-je-slavko-goldstein-govorio-1988-bojim-se-za-buducnost-mladih-jako/994894.aspx

(linkovi u komentaru) Xhosa je jedan od službenih jezika u Južnoj Africi, a govori ga 8 milijuna ljudi. Ovaj zanimljivi jezik ima 10 samoglasnika i govori se uz specifične zvukove koji zvuče kao klikovi. Piraha je jezik kojim govore Mura ljudi iz Amazone, a trenutno se njime služi oko 400 govornika. Ovo su tek neki od zanimljivih jezika diljem svijeta, sve pogledajte u videu . https://www.facebook.com/interestingsh/videos/1465202030229064 Nemamo pojma zašto ljudi govore više od 7.000 jezika" Jezična raznolikost odigrala je ključnu ulogu u oblikovanju interakcija ljudskih skupina i povijesti naše vrste, a ipak iznenađujuće malo znamo o čimbenicima koji oblikuju tu raznolikost. Nadamo se da će drugi znanstvenici postati fascinirani zemljopisnom i jezičnom raznolikošću kao što je i naša istraživačka skupina i pridružiti nam se u potrazi za razumijevanjem zašto ljudi govore toliko mnogo jezika", prenosi Quartz proučavanje tima jezikoslovaca koji se bave činjenicom da ljudi diljem svijeta govore više od 7.000 jezika.

For some 2,500 years, residents of this mountainous village have used an astonishing language that only they understand. But there are only six people left who can ‘speak’ it. Hidden deep in the south-east corner of the Greek island of Evia, above a twisting maze of ravines that tumbles toward the Aegean Sea, the tiny village of Antia clings to the slopes of Mount Ochi. There are no hotels or restaurants within 40km, and the hamlet is so remote that it doesn’t exist on Google Maps. But as you travel here along a dizzying road from Karystos, through a mythical landscape of megalithic ‘dragon house’ stone tombs and giant Cyclopic boulders, you’ll hear an ancient siren song reverberating against the mountain walls. That’s because for thousands of years, the inhabitants of Antia have used a remarkable whistled language that resembles the sounds of birds to communicate across the distant valleys. http://www.bbc.com/travel/story/20170731-greeces-disappearing-whistled-language